13. 11. 2011.

Radoslav Vojvodić

Rođen je 1934 godine. Autor je većeg broja knjiga poezije, romana, antologija. Njegov najpoznatiji roman nosi naziv Knez tame,a pesničke zbirke : Unutrašnje svetlosti i Dvojnik iz Knez-Mihajlove ulice.
Dobitnik je mnogih književnih nagrada : Lazar Vučković, Rade Drainac, Đura Jakšić, Kruna Despota Stefana...
Radoslav Vojvodić je dobitnik i povelje "Karađorđe"(2004) koja se  u okviru manifestacije "Šumadijske metafore" dodeljuje pesnicima, za životno delo.



SRPSKI DOGAĐAJI

                            (u Beogradu, 2010)

Evo me u parku tašmajdanskom
(Nekako lepše i patetičnije odzvanja
Prvo park Tašmajdan metafora)
Jutro prečisto obuzeto snovima
U zlatastom koloru kosmičke jeseni
Božiji poklon uz dane samomučenja
Neka bolna groblja opet uzdignuta
Rujavost izjednačena s bolešću
Venu suncokreti zelen u truljenju
Lutajući psi preskaču tuđe staze!

Narod u ogradama pred horoskopima
Uz smeh se podižu mnoge zastave
Političari ističu buduće ptice bele
Moderna proročišta u očima manekena
U medijima vele ovo je naša zemlja
Perspektive su i zato na repovima
Odbeglih mačaka još iz boja Kosovskog
U bezvazdušnom internetu cilj se providi
Presvučena svetlost u ogledalima
Ukradene ikone na evropskim pijacama!

U slobodnim našim studentskim danima
Čudesni zaokreti ženskog dupeta
Drhtava dragocenost retkost na ulici
Koliko ih je jutros u tesnim farmerkama
Vatreni dodiri kao da red ugrožavaju
U autobusu 33 organ bezvlašća struji
Parada ponosa zasmejava građane
Dobrovoljno svučena tela uz dahtanja
Tajanstveno ponašanje svih predvodnika
Pomaže nesrećnicima u javnim nastupima!

Ono što je unutra izvan događaja je
Kako pronaći ključ i izbaviti se
U druge zemlje odlaze već poniženi
Svak ko je proćerdao to čime jeste On
Oprezni ismejavaju uzvišene ciljeve
Odmaknuti od jame i ne spavajući čedno
Nema se kud odavde živećemo bez cveća
Mučno je bregovi nam bliski nestali
Um ih u priviđenjima doslućuje
Kako se zavetovati u bogoostavljenosti?

Dečica u spomenarima još uvek crtaju
Nastrane vrtove i u njima sanjive
Đavolčiće kako raznose plave zidove
Domova građenih humanitarnom pomoći
Uz javnost preobučenu u bolničke kape
Napeta je policija svršavala u gaćama
Dok su izabrani vođi predvodili klovnove
Sve do vašara u skupštini koja će glasati
O onome što je iznenadna pomoć Amerike
Evropsko smeće briše obraze čistim krpama!

Vavilonska kula opsela je Srblje usnule
Nesvesne dok ih u šarene krpe uvijaju
Gole i bestidne sa uzdignutim bakljama
Predvodnike nekada nepristupačnog Balkana
Onih izaslanika božijih u kricima predaka
Negdašnja tvrđava uz previše izvora
U žbunju danas nisko savijenih glava
Nevidljivi je ubica raspisao poteru
Ko može da sruši spomenike prošlosti
Zar nismo bar kao pojedinci izabrani?

Nevladine organizacije žene u crnom
U zamračenom horizontu i proglasima
Ne prepoznaju Ničeove Ukočene Kokoške
U tamničkim uspomenama zavodnika
„Svaka nesreća rod ljudski proslavlja“
Zvezda Danica ostala bez ljubavnika
Beli se medved sakrio iza tuđe kuće
Mnogi su izabrali Univerzitet Apokalipsu
Odavde se ne vidi crkva Svetoga Marka
Ranije bejaše baš uz „Poslednju šansu“!

Koji se premeću u lutke od slame
Nagrađeni su i spavaće u jaslama
S kokoškama koje prebrzo zoblju
Kukuruzna žuta zrna svuda rasuta
Otpušteni radenici sa utuljenim lampama
Presreću luksuzne u crnoj limuzini
Gde se brčkaju navikli na bazene
Impotentni duhovno bez tople supe
Večite tuge „svi su čamci prazni“
Provozaće „zlatne kočije“ na Mesecu!

Teški snovi ispisani na zidovima
„Rastumačite mi ove nebeske prilike
Vi se gospodine bavite čudnim šarama
Šta sve to znači i šta kažu kad lažu
Setite se gospo zlog maga Volšebnika
Maestra Markiza de Sada usred tamnice
’Pomračenje svake svetlosti neophodno je’
Nesrećnik treba i mora da trpi poniženje
To je zakonito i od boga jeste
Vrhovna zamisao je pravilo najjačih
Istina egzistencije onih koji tlače!“

Starac na pijaci se ne buni
„Od štetu niko si nema vajdu
Niti ovija s vlasti niti drugi
Uvek će si gore biti prijatelju“
Je li baš nisko mesto gde jesmo
Nedostojni da se krenemo napred
Kao da slobodnog puta opet ne ima
Sreća međutim ne može niotkud stići
Varvarski ratnici večito su ubijali
I čast pobede s pobeđenima slavili!

Može li iskustvo naroda izbaviti
Bar onoga koji ima čime da shvati
Sve ono što živo biće učini
Ma šta da jeste u bolu i nasladi
Uvek otkriva lik čak i bronzani
Čime su to u njemu i on preobraženi
Uzaludan je veštački trud neiskazani
Usamljeno će ga srce vazda osetiti
Cvat Onoga što volimo opstaje u tajni
Duša ga pozdravlja čim počne listati!

Književne novine, decembar 2010
Preuzeto sa autorevog sajta Prosvetljavanja

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.